Nerijetko se dogodi blizanačka trudnoća nakon jednoplodne pa, dok čekate blizance, imate i starije dijete. Uz malo sreće, ako je prvorođeno dijete starije, ujedno je i samostalnije pa nakon rođenja blizanaca neće toliko biti ovisno o vama. Ako je pak dijete malo, ima oko godinu ili dvije, možda ćete se naći u situaciji da imate troje ispod tri godine, a tada vam je potrebna posebna vrsta podrške i pomoći.
Naš je dječak bio star 18 mjeseci kad smo saznali za blizanačku trudnoću, a kad su nam blizanke stigle, imao je dvije godine i tri mjeseca. Priznajem da se ponekad svog starijeg dječaka niti ne sjećam iz tog razdoblja. Umor i nespavanje ostavili su traga jer smo se trudili posvetiti mu dovoljno vremena kako se ne bi osjećao zapostavljeno i manje voljeno. Istovremeno smo skrbili o dvije novorođene djevojčice koje su bile dojene, stoga je moja iscrpljenost bila zaista velika.
Katkad se znalo dogoditi da sam osjećala veliko opterećenje zbog brige o blizankama koje je trebalo presvlačiti, dojiti i uspavljivati, pritom pazeći da ne zapostavim svog dječaka. Bilo je realno očekivati kako će se potencijalno razviti osjećaj ljubomore kod našeg prvorođenog, no ipak nije bio slučaj, ili ga mi jednostavno nismo prepoznali. Ono što se također može dogoditi prilikom dolaska blizanaca jest regresija u ponašanju starijeg djeteta, ali i negativni osjećaji. Važno je znati da će se obiteljska dinamika uvelike promijeniti te će se starije dijete morati prilagoditi uz vašu pomoć.
Što smo mi radili sa svojim prvim djetetom kako bismo ga pripremili za rođenje blizanki:
- U trudnoći, kad se moj trbuh već vidio, pričali smo mu da unutra rastu dvije bebe koje će biti njegove sestre, da je on poseban dječak koji će dobiti ne jednu, već dvije bebe. U knjižnici smo posuđivali i čitali knjige na ovu tematiku.
- Kad su blizanke stigle, donijele su mu poklon iz rodilišta – kupili smo liječničku torbu s igračkama i objasnili mu da je to njihov dar za starijeg brata.
- Prilikom brige za blizanke uključivali smo ga u te aktivnosti – donosio je pelene, izabirao odjeću za bebe, močio blazinice za pranje i dr.
- 1 na 1 vrijeme – i kad su blizanke bile novorođenčad, barem jednom u danu odvojila sam desetak minuta samo za svog dječaka pa smo slagali kockice, puzzle ili čitali slikovnice. Na taj način pokazala sam mu kako ga volim kao i ranije, iako su stigle dvije sestre.
- Validirali smo emocije – obzirom na to da je Vid postao brat dvjema sestricama baš u periodu nakon druge godine, susretali smo se s burnim osjećajima. Izljevi tuge, ljutnje i zbunjenosti bili su očekivani, pošto je to razvojno razdoblje obilježeno istim. Pokušavali smo validirati njegove osjećaje, ponuditi mu utjehu i na njemu razumljiv način objasniti što se događa.
- Pohvale prilikom nježnosti prema sestrama – kad bi naš dječak pokazivao nježnost i pažnju prema sestricama, nastojali smo ga pohvaliti i time stvarati njegov osjećaj pripadanja.
- Rutina koja je održiva – iako prvih mjesec dana nakon dolaska sestrica nije išao u vrtić, krenuo je kada smo „pohvatali konce“, a nakon toga je jednom tjedno izvanredno ostao doma kako bismo se mogli družiti dok bi blizanke spavale. To je nešto što smo prakticirali donedavno – petkom ili ponedjeljkom vrijeme samo za mene i njega, koje bi uključivalo odlazak u muzej ili kazalište. Ponekad smo jednostavno bili skupa u našem domu dok bismo sestrice odveli u vrtić, što je učvrstilo naš odnos te nam stvorilo dobre temelje za buduće izazove.
Razumijem kako sve ovo može stvarati osjećaj preplavljenosti, ali isto tako vjerujem da ćete dati sve od sebe kako biste se podjednako posvetili svakome od svoje djece. Starije dijete neće biti izuzeto iz vaše obitelji nakon dolaska djeteta ako ga poštujete i posvetite mu svakodnevno pažnju i barem malo svog vremena. Naposljetku, ono će kroz proces odrastanja svoju braću ili sestre blizanke voljeti i prihvaćati kao članove svoje obitelji, a ne gledati ih kao konkurenciju i nadmetanje za roditeljsku ljubav.