Općenito se u dojenju stavlja fokus na početak. Na samu uspostavu dojenja, postizanje laktacije, a malo se
priča o prestanku dojenja. Navodno da postoje djeca koja sama prestaju dojiti. Moja djeca to nisu bila pa
su oba puta – i s dječakom i s blizankama ti krajevi dojenja bili izazovni i za njih i za mene osobno.
Sad ću se usredotočiti na prestanak dojenja svojih blizanki za koje priznajem da je jedno od najtežih
razdoblja u mom životu iako je trajalo svega tjedan dana.
Blizanke su rođene carskim rezom, ostvarile smo prvi podoj unutar 45 minuta, u rodilištu mi je pružena
sva pomoć i podrška s dojenjem što se nastavilo i od strane moje obitelji kod kuće. Nisam pred sebe
stavljala prevelike ciljeve već sam pokušala biti racionalna obzirom da je postotak dojenih blizanaca
iznimno mali pa smo podoj po podoj došle do velikih 15 mjeseci dojenja. Bilo je iscrpljujuće obzirom na
stalni osjećaj gladi i njihove velike nutritivne potrebe koje su se umanjile tek oko prvog rođendana i ne
znam bih li ponovila sve. Jedino vjerujem kako je dojenje stvorilo neraskidivu vezu između mene i mojih
blizanki, ali i napravilo čvrste temelje u njihovim imunološkim sustavima.
Kad smo već duboko ušle u dojenje, imale razvijeni ritam i nije bilo nikakvih izazova u njihovom rastu i
razvoju planirala sam dojiti do prvog rođendana. Jedno je što mi želimo i što planiramo, što bebe žele i
trebaju, a treće je ono što se naposljetku dogodi. Jedna je blizanka prohodala s 13 mjeseci, a druga s 15
stoga je to razdoblje njima predstavljalo velik značaj zbog napora koji im je predstavljao taj razvojni
miljokaz.
U to doba su noći bile duge, gotovo kao i na samom početku dojenja, kad su blizanke bile novorođenčad.
Budile bi se se svakih 45 minuta do sat vremena, jedna pa druga, odbijale zaspati bez podoja i sve je
vodilo ka tome da moramo prestati.
Odlučila sam postepeno i nježno smanjivati prvo dnevne podoje pa noćne. Svakodnevno sam ukidala
jedan po jedan podoj pa smo kroz razdoblje od tjedan dana došle na samo jedno dojenje po blizanki.
Obzirom da su one često dojile, ja sam imala puno mlijeka koje se nakupljalo u dojkama. Da spriječim
upalu, izdajala sam se svega toliko da otpustim malo mlijeka i da se smanji napetost, stavljala sam hladne
obloge, listove kupusa i pila sam čaj od kadulje.
Kad smo prestale dojiti po danu odlučila sam da je vrijeme za potpuni prestanak i da ukinem noćne
podoje. Kako djetetu koje cijeli svoj vijek, tih petnaest mjeseci objasniti da nema dojke, da je gotovo
dojenje? U ovom izazovnom procesu, kao i uvijek, značajnu je ulogu imala moja obitelj.
Sjećam se da sam posljednji put dojila svoje blizanke na koljenima, one su, se izmijenile na dojci i da sam
svjesno gledala njih kako je to zadnji put da doje.
Naravno da sam nas uspjela fotografirati jer sam znala da je to nešto na što želim imati uspomenu, ali i
opipljivu. Saznala sam za Galacta nakit od majčinog mlijeka i odlučila si darovati dva prstena. Trideseti
sam rođendan dočekala s njima u bolnici i nisam si poklonila ništa, sama od sebe, kako to volim napraviti
za svoj rođendan stoga je Galacta bio logičan izbor.
Galacta nakit od majčinog mlijeka ručno je rađeni komad koji je vječna uspomena na povezanost i veliku
ljubav između mame i bebe. U kamen se može dodati i pramen kose, mliječni zubić ili neka druga
inkluzija koja predstavlja simboliku.
Ja sam odabrala jednostavne prstene, jedan srebrni, a drugi s rose gold pozlatom koje ću jednog dana pokloniti
svojim blizankama kao uspomenu i trajnu povezanost sa mnom, ali i jedna s drugom.
Kad nosim svoje galacta prstenove rado se prisjetim onih lijepih trenutaka koje sam provela dojeći svoje blizanke
i priznajem da bih ipak sve ponovila.