Ovo je prvi intervju u nizu koji planiram s blizankama i blizancima, a nadam se da će ih biti mnogo. Ideja mi je bila razgovarati s odraslim blizancima i saznati kako je to bilo odrastati sa sestrom ili bratom blizancem te kako su se njihovi roditelji nosili s izazovima i odgovornostima brige o dvoje djece istovremeno.
Tko su Marija i Josipa Hubak?
Prve blizanke s kojima sam imala čast razgovarati su Marija i Josipa Hubak, dvojajčane sestre iz Mraclina, malog mjesta pored Velike Gorice. Povezala sam se s njima putem društvenih mreža, pa je bilo sasvim prirodno da se uskoro i upoznamo uživo.
Marija i Josipa su drugo i treće dijete u obitelji, između starijeg i mlađeg brata. Njihova majka, kao i mnoge druge, s puno je ljubavi i predanosti odgajala djecu. Zanimljivo je da ih je do srednje škole odijevala identično, što su one jedva čekale promijeniti kako bi izrazile vlastiti stil i bile prepoznatljivije među vršnjacima i profesorima.
Karijere, obitelj i svakodnevica
Danas Josipa radi kao vjeroučiteljica i obrtnica, dok je Marija inženjerka agronomije i vlasnica franšize. Osim što su same po sebi zanimljive i uspješne, još je zanimljivije da su udane za dvojicu braće – iako njihovi muževi nisu blizanci. Zajedno imaju četvero djece, a svojim radom pomažu brojnim majkama i obiteljima.
Josipa je skromno spomenula kako je kupila kuću, uz smijeh na moju usporedbu da o tome priča kao da je kupila kruh. Marija, trudna sa svojim četvrtim djetetom, prisjetila se vremena kad je zbog male razlike među djecom koristila blizanačka kolica, iako njezine djevojčice nisu blizanke.
Obje sestre naglasile su koliko im je značila postpartum podrška koju su im pružile njihova majka i svekrva – ne samo kroz obroke, već i emocionalno, kroz svakodnevnu pomoć.
Sitne nestašluke i velika povezanost
Naravno, nismo mogli zaobići temu blizanačke povezanosti. Priznale su mi da su tijekom školovanja pokušale iskoristiti sličnost i zamijeniti se, ali su, budući da su savjesne i poštene, brzo odustale od te ideje.
U razgovoru sam jasno osjetila njihovu međusobnu ljubav, poštovanje i bliskost. Otkrile su mi i da su u jednom periodu živjele zajedno s muževima, a danas njeguju obiteljske vrijednosti u modernom ruhu, dok i dalje ostaju oslonac jedna drugoj.
Uživala sam u ovom prvom razgovoru s blizankama Hubak. One su živi dokaz da blizanačka povezanost ne prestaje s odrastanjem – samo se produbljuje i širi kroz životne uloge majki, partnerica, poslovnih žena i, prije svega, sestara.
Veselim se budućim razgovorima s drugim blizankama i blizancima, a sestre Hubak postavile su visoko ljestvicu – ljudski, toplo i s puno srca.