Roditeljstvo je teško – ako ga radite dobro. Tako se barem tješe ljudi kojima je odgoj djeteta izazovan. Popularno je i uvjerenje kako je sve lakše nakon prve godine.
Ali je li to uistinu tako i za roditelje blizanaca?
Dvostruki izazovi u toddler fazi
Roditeljima blizanaca je onda dvostruko lakše u toddler fazi – razdoblju između prve i treće godine?
Iako je fizički lakše jer većina djece prohoda nakon prvog rođendana, faze koje slijede s 18 mjeseci i kasnije mogu biti uistinu iscrpljujuće. Imate dvoje djece iste dobi s istim potrebama koje treba zadovoljiti odmah.
Izazove s kojima se vi kao roditelji blizanaca susrećete rijetko tko može shvatiti i istinski suosjećati. Stoga vjerujem da će vam biti utjeha kad postanete svjesni da niste sami i da smo svi to prošli ili prolazimo.
Floskula „proći će“ ovdje se sama nametnula, ali ponekad je uistinu potrebno samo se sjetiti kako je sve prošlo – pa će tako proći i ti teži trenuci.
Individualizirani pristup: najveći izazov
Jedan od najtežih zadataka u roditeljstvu blizanaca jest individualizirani pristup.
Iako su često tretirani kao par – jer to i jesu – važno je znati kako svaki od njih ima svoju osobnost i tempo razvoja. Velik je izazov posvetiti se svakom djetetu, pratiti pojedinačne interese, no nije neizvedivo.
Sama činjenica da razmišljate o ovome pokazuje kako se trudite i radite dobar posao.
Tantrumi dolaze u paru (ili ne)
Ne postoji dijete koje nema ispade bijesa, pa tako ni blizanci nisu lišeni tantruma.
Ponekad jedan blizanac „povuče“ drugoga u vrtlog vrištanja i emocija. Kod mojih blizanki je slučaj da imaju odvojene tantrume, što ipak olakšava tu napornu situaciju.
Ono što ponekad pomogne jest usmjeravanje pažnje na nešto drugo – primjerice, igru ili slikovnicu. A kada nemate kapaciteta za to, u redu je i samo sjesti i čekati da emocionalni ispad prođe.
Fizički i mentalni napor
Iako je lakše kada blizanci prohodaju pa ih se ne mora nositi toliko, i faza malog djeteta je izuzetno fizički iscrpljujuća.
Aktivni blizanci koji žele istraživati, penjati se, trčati i isprobavati sve znači da roditelji moraju biti na oprezu. Uz to, pripremanje obroka i hranjenje, mijenjanje pelena i uspavljivanje dovode do mentalne i tjelesne iscrpljenosti.
Naravno, puno je lakše kada imamo pomoć, ali nemaju svi tu mogućnost. Puno majki ostaje same sa svojim blizancima, stoga je nužno dnevne zadatke prilagoditi realno.
Obroci ne moraju biti savršeni već jednostavni, dom ne mora biti sterilan niti pospremljen baš uvijek, a poticanje samostalnosti kod blizanaca može rezultirati njihovim sudjelovanjem u spremanju igračaka, oblačenju i provođenju osobne higijene.
Potreba za pažnjom i prisutnošću
Naši blizanci i blizanke katkad nas žele samo za sebe. I onda se dogodi da u isto vrijeme žele našu pažnju – a mi se ne možemo klonirati.
Tada ih je najbolje uključiti u zajedničku aktivnost kako se nitko ne bi osjećao izostavljeno. Također, važno ih je učiti čekati svoj red: „Sad je sestra/brat na redu, pa si ti.“
Dvije osobe, jedan par
U odgoju blizanaca ne smijemo zaboraviti da, makar su rasli u maternici zajedno, rođeni u isto vrijeme i odrastaju kao par – oni ipak jesu dvije individue.
Stoga ih moramo odgajati na takav način. Bez obzira što imaju sestru blizanku ili brata blizanca, trebali bismo barem jedan dio vremena posvetiti svakome posebno – zbog različitih zanimanja i jačanja pojedinačne povezanosti.
Takav način odgoja zahtijeva puno kapaciteta, ali bismo se trebali moći povezati na različite načine s oba djeteta. Time doprinosimo razvoju njihovog individualnog identiteta.
Zaključno
Znam da su dani s blizancima i blizankama u toddler fazi iscrpljujući i dugi. Ovdje možete vidjeti kako izgleda jedan naš dan u prirodi i s kakvim se izazovima mi susrećemo kao obitelj s blizankama i dječakom. https://www.instagram.com/reel/DKUQscZMLsY/?utm_source=ig_web_copy_link&igsh=MzRlODBiNWFlZA==
Ali svaki osmijeh i zagrljaj – dvostruko su slađi i vrijedni svakog truda.