Moje blizanke rođene su u 37. tjednu trudnoće. Kao novorođenčad bile su iznimno mirne i pospane, pa se na to razdoblje ne bih previše osvrtala – osobito jer su bile isključivo dojene. Prvih nekoliko mjeseci prolazili smo kroz klasičan ciklus dojenja, presvlačenja i spavanja, a već oko četvrtog mjeseca počele su provoditi više vremena budne tijekom dana.
S navršenih šest mjeseci imale su tri dnevna spavanja, a s devet mjeseci to se smanjilo na dva. Nakon prvog rođendana dojenje je za mene postalo sve izazovnije – noći su bile isprekidane, česta buđenja i osjećaj da me koriste kao tješilicu doveli su do odluke da nakon tri mjeseca prestanem dojiti.
S 15 mjeseci, nakon nekoliko teških i neprospavanih noći – kako za njih, tako i za mene – prestale su sisati i počele spavati kroz noć. Tada sam napokon ponovno osjetila što znači imati neprekinut san, iako su se i dalje znale buditi zbog mokre pelene ili da bi zatražile vodu.
Dojenje i nespavanje kroz tih 15 mjeseci bila je prava avantura, ali danas s ponosom mogu reći da sam napravila ogroman posao. Vjerujem da sam im time pružila snažne temelje imuniteta i mnoštvo drugih benefita koje dojenje sa sobom nosi – ne samo za njih, već i za mene.
Izazovi dnevnog spavanja danas
Danas, kada imaju 2 godine i 9 mjeseci, susrećemo se s novim izazovima – dnevnim uspavljivanjem. U vrtiću, tijekom tjedna, spavaju bez problema poput ostale djece. No, kada su kod kuće – bilo zbog bolesti ili vikendom – uspavljivanje postaje znatno teže.
U toj istoj dobi naš sin je već prestao imati dnevni san jer je tada postao veliki brat. Provodili smo zajedničko vrijeme dok su blizanke spavale, i to mu je jako odgovaralo.
Ponekad ih uspavam lako – obično kada imamo aktivno jutro u prirodi, slijedi ručak, a potom odmor uz slikovnicu. No nerijetko se dogodi da ne žele ili ne mogu zaspati, pa budu iscrpljene već oko 18 sati i tada zaspu prerano, što znači i vrlo rano buđenje idućeg dana.
U daljnjem tekstu nam o spavanju blizanaca piše Tena Skalicki Vukoša, certificirana edukatorica za spavanje beba i toddlera.
Spavanje djece nije jednostavno – pogotovo s blizancima
Iako spavanje naizgled djeluje kao sasvim prirodan proces o kojem ne treba puno razmišljati, stvarnost je često sasvim drugačija. Za mnogu djecu, spavanje tijekom prve godine života – a često i dulje – može biti vrlo turbulentan proces.
Ako pogledamo razvoj djeteta od rođenja do prvog rođendana, promjene su ogromne:
- od ležanja na leđima do puzanja ili hodanja
- od nula zubića do pune čeljusti
- od neverbalne komunikacije do prvih riječi
- uz sve to: razvojni skokovi, regresije sna i nepredvidive životne okolnosti
Zato ne čudi što spavanje nije linearan proces. Često više nalikuje vožnji na rollercoasteru u lunaparku.
Scher i sur. (1992) ističu da većina beba biološki nije spremna za dulje periode neprekinutog sna prije navršenih 6 mjeseci, a kod mnogih ta spremnost dolazi još kasnije. Na to utječu različiti faktori: temperament, okolina, način hranjenja i osjećaj sigurnosti. Posebno je važno znati da su česta buđenja fiziološki normalna, osobito kod dojenih beba, te da imaju i zaštitnu funkciju u smislu regulacije disanja i smanjenja rizika od SIDS-a.
To, naravno, ne znači da treba normalizirati baš sva buđenja – ako su učestala i uznemirujuća, moguće je da postoji neki dublji razlog koji je dobro istražiti.
Spavanje kao slagalica – svaki dio ima svoju ulogu
Volim spavanje – i kod djece i kod odraslih – usporediti sa slagalicom koja ima mnogo dijelova. Kad radim s roditeljima, uvijek sagledavamo širu sliku:
- dnevne i večernje rutine
- način uspavljivanja
- djetetove asocijacije na san
- okolina u kojoj spava
- razvojna faza u kojoj se dijete nalazi
- način prehrane
- djetetov temperament i emocionalne potrebe
Na neke od tih faktora možemo utjecati, dok su drugi jednostavno izvan naše kontrole (npr. genetika ili prirodne potrebe za snom).
S blizancima situacija postaje dodatno složena – dvostruko hranjenja, dvostruko buđenja, dvostruke potrebe. U svom radu sam do sada imala priliku surađivati s tri obitelji blizanaca, i svaka je bila jedinstvena.
Ponekad blizanci imaju vrlo različite potrebe. Možda je jedno dijete osjetljivije, a drugo opuštenije. Jedno jasno pokazuje umor, a drugo ne. Jedno zaspi lako, dok drugo treba više podrške. U tom slučaju, pokušajte uspostaviti fleksibilan, ali sličan raspored za obje bebe – koliko je to moguće.
Ako ne ide, prilagodite pristup svakom djetetu zasebno. Počnite s onim koje se lakše uspava i koje je prilagodljivije, a drugom djetetu posvetite više vremena.
Najvažnije od svega – nemojte uspoređivati njihovo spavanje. Ono ovisi o toliko faktora, i nije uvijek odraz vašeg truda ili dosljednosti.
I zapamtite: tražiti pomoć nije znak slabosti – nismo nikada trebale ovo raditi same.